Protestno pismo dnevnim novinama Dan

Gospodine Milutinoviću,

Bilo je i ranije mnogo razloga za moje obraćanje Vama (ovo „Vama“ je i kao personifikaciji dnevne novine Dan, te, zbog toga ne znači da je baš sve lično), ali sam se trudila da ja što više otrpim, a Vama što manje smetam. Međutim, sad sam sigurna da je ovo trebalo uraditi mnogo ranije.

Vaše uporno ignorisanje i neprikriveno ironisanje kad je u pitanju Stranka srpskih radikala (SSR) i ja lično, traje poodavno. Poslednja kap koja je prelila čašu, desila se prije nekoliko dana, kad ste odbili da objavite naše reagovanje na tekst u Danu, u kom je, pored niza neprimjerenih konstatacija u vezi sa radikalima, u ironičan kontekst stavljeno ime našeg predsjednika Vojislava Šešelja, dugogodišnjeg zatočenika haškog kazamata, te iz tih razloga onemogućenog da sam lično reaguje. Vaše odbijanje da objavite naše reagovanje na taj tekst i posle telefonskog poziva Vladimira Vukovića i upozorenja Vas lično, da je (možda slučajno) neko od novinara napravio propust, uvjerava nas da je Vaš neprofesionalizam motivisan „specijalnim“ namjerama. U to nas je čvrsto ubijedilo Vaše reagovanje koje je bilo u stilu: „Novine su naše, i mi tu možemo da radimo šta hoćemo, a vi nam ne možete ništa“, a ne u duhu novinarskog kodeksa. A od novinara profesionalca bilo bi za očekivati izvinjenje (bar usmeno) i objavljivanje našeg reagovanja sjutradan.

Dakle, potpuno smo ubijeđeni da nije u pitanju samo nedostatak profesionalne etike, nego da ste i otvoreno neprijateljski raspoloženi prema Vojislavu Šešelju. I Stranci srpskih radikala, svakako! Jer, ako nećete da objavite odgovor SSR na neprimjereno pominjanje imena čovjeka koji nije u mogućnosti da sam reaguje, šta to onda znači, nego da bi ste ga tukli vezanoga, samo da vam se dočepati haške ćelije?! Zbog ovog poslednjeg Vašeg neprofesionalnog postupka, ja sam, od prije neki dan, prestala da čitam Dan. A, čitala sam ga od njegovog prvog broja, iako sam ga odavno „pročitala“.

Vaš, ničim zasluženi nekorektni odnos prema SSR i meni lično, mogla bih potkrijepiti mnoštvom primjera, ali ću pomenuti samo neke.

Prvo, u Vašem izvještaju sa protestnog mitinga u Podgorici povodom proglašenja lažne nezavisnosti Kosova, iz mog tadašnjeg govora izvučene su dvije, pogrešno citirane rečenice, (što i nije bitno), ali, predstavljena sam kao „književnica iz Srbije“?! Kasnije sam saznala da mi je ova „titula“ stavljena uz „konsultacije“ novinara izveštača i jednog od voditelja na pomenutom protestu.

Koji su bili motivi „voditelja“ da ovako krupno slaže, (jer, poznajemo se oko dvadeset godina), ubrzo sam saznala, (služilo je plaćenom projektu uništenja radikala u Crnoj Gori), ali neprofesionalizam novinara nisam mogla da shvatim. Tim prije, što je iz moga govora, kad sam pohvalila đake i studente koji su istim povodom protestvovali, i prekorila njihove profesore koji nisu bili pred svojim đacima i svojim studentima, jasno i glasno mogao čuti rečenicu: „Ponosna sam što sam vaš profesor!“

Drugi primer neprofesionalizma jeste izveštaj Dana o smjeni predsjednika SSR (27. april 2009. godine) sa naslovom „Vidosava na čelu radikala“. Staviti ime bez prezimena, znak je ironičnog a ne profesionalnog odnosa prema čovjeku, u ovom kontekstu.

Treće, svako Vaše uporno izbjegavanje da objavite naše reakcije na napade od naših političkih neistomišljenika, ili smještanje te reakcije u vrlo sitnu „zabačenu“ rubriku, kako bi se previdjela, ne mogu nabrojati.

Četvrto, da Vi niste samo antiradikalski nastrojeni, nego i antisrpski, govori uporno izbjegavanje da date saopštenje o izlasku iz štampe knjige, vrlo aktuelnog sadržaja, „Srpski jezik između istine i obmane“, autora Jelice Stojanović i Drage Bojović. Ovo je još samo jedan od dokaza Vašeg, ne samo neprofesionalnog odnosa prema suštini zbivanja u Crnoj Gori, nego i dokaz da ne radite na opšte dobro naroda.

To što u Danu, oni politički subjekti koji napadaju SSR, imaju prostora koliko žele, a naše reagovanje na njihove napada ne nalazi mjesta, (osim kad – kad, po nekoliko rečenica za koje procijenite da im neće mnogo „nauditi“), je najbolji dokaz da na Vašu uređivačku politiku ne utiče SSR, ali da utiče neka druga politička stranka. Stoga je Vaše „upozorenje“ Vladimiru Vukoviću, da ne dozvoljavate političkim strankama da uređuju Dan, upućeno na pogrešnu adresu. Jer, Vuković Vas je samo upozorio na krajnje naprofesionalne propuste, koji su, očigledno, rezultat neskrivene, ničim izazvane, netrpeljivosti prema SSR.

Iz ovih nekoliko pomenutih, i još mnogih nepomenutih razloga, proizilazi da je srpskom narodu u Crnoj Gori neophodno da osnuje svoje novine, koje će se zvati Srpske, a sadržaj im neće biti antisrpski. To znači biće oličenje objektivnosti i profesionalizma. Ne smijte se grohotno! Budite uvjereni da će se naći neki Slobodan, koji će nam u tome pomoći. Nisu svi Slobodani u Hagu poubijani. I NEĆE biti!

Stoga, ako Bog da, do skore pojave Srpskih novina, Vama ostaje da zadovoljno trljate ruke, a nama, kao utjeha, prezir prema podanicima.

Ono što Vam sigurno mogu obećati, jeste da će SSR ubuduće biti Vaša žestoka antireklama, kako bi Vas i ostali Srbi „pročitali“.

I još nešto. Preporučejem Vam da nas, zbog ovog pisma ne tužite, kako bi naplatili eventualne „duševne bolove“, iako, unaprijed Vam priznajem, znam da bi ste parnicu dobili. Mi, za tolike Vaše „bolove“, uzrokovane samim našim postojanjem i opstajanjem u Crnoj Gori, nemamo para. Jer, mi nismo plaćenici ni domaće Vlade, ni strane ambasade. Imamo samo patriotizam, a to znači neplaćenu ljubav prema svojoj Otadžbini. I svojoj naciji! A opstajemo živeći od iskrene želje da pomognemo zlostavljanom i poniženom srpskom narodu, razapetom srpskom jeziku i proganjanoj srpskoj crkvi.

I, nema tog suda, ni te sile, koji nam mogu oteti te razloge našeg bitisanja!

A kad već pomenuh jezik, samo uzgred.

Šteta što protagonisti novopečenog jezika u Crnoj Gori nisu redovno čitali Dan. Da jesu, ne bi morali uvoziti strane plaćenike da im pišu „crnopis“(crnogorski pravopis). Samo je trebalo malo strpljenja i visprenosti i zapisivati riječi iz Dana: svještenik, otmijeni, zasijedanje, smijelost, osmijeh, vrijemenska (prognoza), itd. i napravili bi „krivopis“ na kome bi im pozavidjeli i najžešći tvorci hrtavtskoga novogovora.

U znak dužnog poštovanja prema sponzoru Dana, bez čije finansijske pomoći on nikada ne bi ugledao svjetlost dana i njegovom prvom direktoru i glavnom i odgovornom uredniku, klanjajući se njihovim sjenima, pozdravljam Vas.

V.D. PREDSJEDNIKA
SRTANKE SRPSKIH RADIKALA

Vidosava Ostojić