Miljan Damjanović: Poštovani novinari, hvala vam što ste došli na konferenciju Srpske radikalne stranke.
Upozoravali smo godinama unazad na problematični Zakon o univerzitetu, donet još 2002. godine, po kome država Univerzitetu daje novac, a zapravo nema nikakav upliv niti kontrolu nad raspoređivanjem tih finansijskih sredstava.
Takozvana akademska zajednica (kad kažem takozvana, pre svega mislim na rektora i dobar broj dekana) poziva se, po potrebi, na sporne članove ovog zakona, da ne mogu da uspostave nastavu na svojim fakultetima.
Mi srpski radikali insistiramo da se donese leks specijalis i da se, za početak, izvrše izmene i dopune ovog zakona, pre svega kako bi se studenti vratili redovnom školovanju, a da se onda kada se formira nova vlada, na jedan temeljan način izmeni i Zakon o univerzitetu i Zakon o visokom obrazovanju, koji je donet 2017. godine i nekoliko puta su vršene njegove izmene i dopune sve do 2025. To je neophodno učiniti pre svega zbog činjenice da apsolutna većina studenata ne može da ostvari svoje zagarantovano pravo na školovanje.
Prema nekim od spornih članova Zakona o univerzitetu, Ministarstvo unutrašnjih poslova može da reaguje samo na poziv dekana, a da istim zakonom nije propisano šta činiti u slučaju kada su zgrade fakulteta okupirane na način na koji su okupirane već mesecima unazad.
Takozvani pripadnici akademske zajednice, okupljeni oko rektora Đokića, su Ustavnom sudu Republike Srbije podneli inicijativu za ocenu ustavnosti i zakonitosti Uredbe o normativima i standardima uslova rada univerziteta i fakulteta za delatnosti koje se finansiraju iz budžeta. Podnosilac inicijative je prof. dr Bojan Spajić, sa Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Krajnje je licemerno da u ovoj njihovoj inicijativi Ustavnom sudu nema ni jedne jedine reči o tome zašto studenti ne idu na fakultet i očigledno je da ona služi samo za njihove lične potrebe i finansijske interese.
Potpisnici ove inicijative problem vide u tome što je „norma poslova pripreme i izvođenja nastave nastavnika i saradnika povećana za 20 na 35 časova nedeljno, a norma za obavljanje poslova naučnoistraživačkog, odnosno umetničkog rada, smanjena sa 20 na 50 časova”. Dakle, žale se što im je smanjen broj časova naučnoistraživačke delatnosti, jer su na osnovu toga sebi karikali sate i sate i na taj način ostvarivali visoka primanja, bez obzira na činjenicu da nisu držali nastavu studentima i da su dozvolili da fakulteti budu okupirani ili, kako oni kažu – u blokadi. Njih interesuje isključivo deo iz koga su oni dobijali sredstva za tobože naučnoistraživački rad, a deo gde treba da zarade svoje plate – u radu sa studentima – to ih ne interesuje. Zato je to, kako oni vide, protivustavno, jer im se ovom uredbom onemogućava da sebi pišu radne sate i da na osnovu toga dobijaju novčana sredstva iz državnog budžeta koliko hoće, a da ne moraju da drže nastavu. Jer, država je rekla – e, morate više da držite nastavu, pa onda plus ovo, i onda će vam se odrediti visina plate.
U poslednjoj tački te svoje inicijative oni obrazlažu „Posledice primene osporene Uredbe po akademsku zajednicu”. Hajde da vidimo kako su obrazložili posledice:
„Povećanje nedeljne norme nastave sa 20 na 35 časova predstavlja povećanje od 75 posto. Vreme za naučnoistraživački i umetnički rad time je svedeno na minimum, što bi srednjoročno i dugoročno unazadilo naučnoistraživačku i umetničku produktivnost Univerziteta, a time i kvalitet nastave. Te posledice bi se odrazile i na studente, kojima će biti slabiji kvalitet obrazovanja”.
Ne, gospodo, neće im zbog toga biti smanjen kvalitet obrazovanja, jer obrazovanja već pet meseci nema!
Gospoda s Pravnog fakulteta su donela sramnu odluku da studenti ne mogu da se izjasne o nastavku svog školovanja, već je izrazita manjina donela protivzakonitu odluku o nastavku blokade. Ovo je još jedan dokaz o kakvim se licemerima radi.
Mi pozivamo predsednika Skupštine Anu Brnabić da postupi po slovu zakona i Poslovniku Narodne skupštine Republike Srbije, a ako se ne varam, potrebno je trideset posto potpisa poslanika da bi se predložila neka izmena ili dopuna zakona i da se donese leks specijalis, koji će prvo omogućiti nastavak školovanja, a zatim je potrebno regulisati na koji način će se nadoknaditi sve propušteno u prethodnom periodu.
Mi srpski radikali smo prvi izašli i rekli da je nedopustivo poistovećivati nastavnike i profesore koji ne samo da su u blokadi, nego podrivaju po srednjim školama, jedan broj njih i po osnovnim školama, pozivajući svoje učenike na blokade, nerad i štrajk. Ministarstvo ne sme sebi da dozvoli da izjednači one nastavnike i profesore koji su želeli da rade, ali su bili sprečeni od direktora tih škola, koji im nisu omogućili da drže nastavu. Upozoravali smo Ministarstvo da korespondencija i komunikacija sa školama ne sme biti samo putem imejla. Imali smo primere da su pojedini direktori slali Ministarstvu prosvete lažne informacije o tome da li škola radi, koliki je ostvareni fond časova i po kom osnovu su pravili spiskove, a posle i raspodele finansija za plate nastavnicima i profesorima. Ministarstvo pod hitno mora da reši problem zarada svim nastavnicima i profesorima koji su želeli da rade i koji su dolazili u svoje škole, ali kojima direktori nisu dali mogućnost da ostvare svoje zarade kroz fond časova koji je trebalo da ispune.
Ne možemo stavljati u istu ravan političke aktiviste po školama, blokadere, ljude koji pozivaju na nerad, koji daju podršku deci da svoje školske klupe zamene ulicom, a na času likovnog im daju sprejeve da pišu parole protiv države. Mi, srpski radikali, borimo se za istinu, pravdu i primenu zakona na sve podjednako, jer samo u tom slučaju možemo imati pravnu državu.
0 KOMENTARA
TVOJ KOMENTAR